please wait, site is loading

prof. Stanko Špoljarić

Pokrenutost kromatskih silnica,vitalitet slikarske magme osnovne su značajke slikarstva Mladena Žunjića.Inzistiranjem na gesti i zvučnosti boje Žunjić je izgradio svoj koncept apstraktne slike koje nije potrebno čvrsto svrstavati u neki od stilskih pretinaca nepredmetnog slikarskog izraza.Na svom kreativnom putu Žunjić se smjestio negdje između lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma.Taj međukorak posebno je intrigantan jer Žunjiću otvara prostor za mjeru slikarske samosvojnosti.U opredmećenju slike energijom boje prepoznaje se i direktnost slikarskog spontanita (gotovo na razini psihogramskog) i nota racionalnog,odnos kontroliranog slučaja i datost discipliniranog poteza. Odabrani nazivi slika (nisu neutralni),navode na određenu "literarnost",prikrivenost motiva u neobvezujućem tematskom sloju apstraktne slike. To je donekle izvanjski poticaj u slobodi sadržajnog,premda je mnogo važnija ona unutrašnja koloristička napetost,snaga tjelesnosti boje s kojom Žunjić odlično komunicira.Postavljajući kromatske čestice i mase u najmanje dva plana.U dubini same slike,fondu punog likovnog aktiviteta i oblikovnosti prvog plana reduciranog na kromatski intenzivne zadebljane linije i mrljolike partije .Razumljivo,radi se integralnim likovnim ostvarenjima s porama potrebitog sraza,s pojavnošću linearnog dijaloga u privlačenju jedinki ka jedinstvenosti polja.Vibrantnost slika jeka je Žunjićevog zanosa,umjetničke imaginacije,a iznad svega senzibiliteta za boju.Ne teži Žunjić naglašenijoj kolorističkoj raskoši,dvije,tri vrijednosti dostatne su za klimakse u putenosti boje,za spektakularnost u njezinom smiraju i obrnuto.Jezgre se mogu pomicati,konstruktivne osi (i i vertikalne i dijagonalne) manje ili više zasjeći u pulsirajuće tkivo kromatskog raslinja,no bit je u "bioritmu" slikarske gravitacije,koja ujedinjuje raspoloženje umjetnika (bez sumnje i talenat) kroz krik boje njegovu suprotnost čežnju za redom. Neobično je,no Žunjić i u svom vidu bujice akcionog slikarstva nalazi gradivne čvorove likovne rime,neku metaforu zbiljnosti boje u njezinoj žitkosti,kao stvarnosti i kolorističke vizije.U rastu ka epicentru i od njega. Žunjić na slikama relativno komornog formata stvara vizure monumentalnog,bojišnicu boja impulsivne rukopisnosti. I dosegnute stvaralačke zrelosti. I istine koja nije tek fraza već je istinski ukotvljena u proces i rezultat slikarskog čina.S podražajima kojima fenomen apstraktne slike dobiva i iskru asocijativnog.
prof. Stanko Špoljarić
Povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i kustos umjetničkog paviljona u Zagrebu.